Teško je reći nešto novo o „Suzi Evrope,“ kako je mnogi zovu, razlika je samo u tome kako je ko doživljava. Koliko je specifična i veličanstvena ova rijeka govori i to da je njen kanjon, koji je na pojedinim mjestima dubok 1300 metara, najdublji u Evropi, a drugi u svijetu, odmah iza kanjona rijeke Colorado. Ono po čemu je prva je to da je možete piti u njenom toku bez obzira da li se spuštate dužom ili kraćom dionicom. Koliko je bogata pitkom vodom dokazuje veliki broj izvora i pritoka koji se ulivaju u nju.

        

Oni imaju specifične nazive u zavisnosti od načina na koji se ulivaju u Taru. Ako to čine pod manjim uglom tako da prave manje bukiće koje vodu čine bjelom imaju jedan zajednički naziv – Bijela Vrela, ali veći je broj onih pritoka koje zbog okomitosti i nepristupačnosti kanjona prave manje vodopade. Oni imaju specifičan lokalni naziv – Sige. Najpoznatije su svakako Bailovića i Jovičića Sige.

     

Zbog divljine i nepristupačnosti kanjona, pogotovo u gornjem toku, ima prilika kada se mogu vidjeti neke od divljih životinja. Uvjek je lijep prizor kada na skoro okomitim liticama od kojih se vrti u glavi vidite divokozu ili na ono malo neba koje se vidi iz kanjona vidite orla koji kruži tražeći svoj plijen.

Svakako jedna od najvećih atrakcija, pored čiste i pitke vode, bukova i slapova koje ona pravi, je i cuveni most na Đurđevića Tari. Istinsko čudo građevinarstva je izgrađeno u periodu od 1938 do 1940 godine, dužine je 350m, a visine 150m.